Za lipanjski broj Gloria Glam magazina razgovarao sam sa Srđanom Sandićem o karijeri, kosi, asistiranju na Fashion weeku te mentalnom zdravlju. Hvala na lijepom razgovoru.
Mijo Majhen jedan je od najboljih stilista kose u Hrvatskoj (a i šire). Prije svega veliki profesionalac, ugodan suradnik, inspirativan sugovornik. Rad tog 34-godišnjaka, kojem je oblikovanje kose poziv, imali smo prilike vidjeti na stranicama brojnih časopisa, u televizijskim showovima, emisijama, serijama, reklamama, na modnim revijama, na domaćem i stranom tržištu. Posljednji veliki angažman, kojim će Mijo obogatiti svoj životopis, i na kojem mu kolege mogu samo čestitati, suradnja je na Chanelovoj reviji održanoj u Parizu u veljači – u timu slavnog frizera brojnih zvijezda Sama McKnighta. A sve je počelo kad je sa 17 godina stigao u Zagreb i dobio posao u prestižnom zagrebačkom salonu Glamour, gdje se, uz kreativnu direktoricu Milenu Maršić, predano i odgovorno razvijao i napredovao. Danas je umjetnik slobodnjak koji ne skida osmijeh s lica i svojom energijom, zajedno s ostalim domaćim kreativcima, gura hrvatsku modnu scenu prema naprijed.
Krenimo odmah u glavu: kako je raditi sa Samom McKnightom, slavnim modnim frizerom čiji su klijenti bili princeza Diana, Kate Moss i mnoge druge zvijezde te brendovi poput Chanela?
Ah, divno. Tek sam sad, s vremenskim odmakom, shvatio da sam bio dio tima jedne od najvećih legendi modne scene. On mi je uzor od samog početka, otkad sam se počeo baviti ovim poslom. Ostvarila mi se želja da učim od njega radeći na revijama za koje on osmišljava koncept frizura. Sam je divan i strpljiv, i veoma je ugodno, opušteno i zanimljivo raditi u njegovoj ekipi. McKnightov je senzibilitet sličan mojem – u fokus stavlja živu kosu, prirodne i lepršave teksture, a opet je konceptualno promišljen i glamurozan. Svaka nova revija prilika je da naučim nešto, vidim nešto inspirativno, što me motivira da budem bolji i kreativniji, što me u konačnici čini sigurnijim i hrabrijim autorom.
Kakav je osjećaj u kratkom intervalu, za tjedana mode, putovati od jedne do druge svjetske metropole?
Veoma volim svoj posao pa mi promijeniti nekoliko aviona, vlakova i ostalih prijevoznih sredstava nije nikakav problem. Sve, naravno, zahtijeva dobru organizaciju i dosta strpljenja. U tom kaosu najvažnije je da sam OK sam sa sobom i da sam smiren i opušten u svemu što me okružuje, spreman na izvanredne situacije, poput otkazivanja letova, kašnjenja, lošeg smještaja… U svim tim gradovima imam prijatelje koji proživljavaju iste probleme, družimo se i podupiremo u našim svakodnevnim avanturama.
Kako se s vremenom mijenjao vaš odnos prema poslu?
Prošlo je neko vrijeme prije nego što sam uspostavio dobar odnos sa samim sobom i dovoljno sazrio da odlučim promijeniti život. Dugi niz godina sam radio u salonu Glamour i s vremenom shvatio da me zanima isključivo stajling kose, da bih se volio posvetiti samo tome. Dao sam otkaz i bacio se u vatru. Početak nije bio lagan, ali sam znao da nemam što izgubiti. Bio sam spreman i hrabar dati sto posto od sebe. Nakon nekoliko godina građenja karijere na domaćem tržištu, došao je trenutak da pokušam i izvan Lijepe naše – počeo sam asistirati svojim idolima, našao se u prilici učiti od najboljih, istraživati, educirati se… Korak po korak, od manjih revija do većih, od manjih suradnji do velikih, ali uvijek s jednako ozbiljnim i profesionalnim pristupom.
Dokaz ste da ništa nije nemoguće…
Uvijek mislim da ako ne pokušam, ništa se neće dogoditi. Odrastajući u poslijeratnoj državi sve mi se nekako činilo nemogućim, nitko me nije odmalena tapšao, niti naučio kako postići sve što poželim. Upravo zbog toga mi je danas lakše prolaziti kroz poraze ili se veseliti velikim uspjesima do kojih je moguće doći uz puno strpljenja. Ponekad je potrebno i malo sreće, jer znam da postoje ljudi koji su bolji od mene, ali se ne nađu na pravom mjestu u pravo vrijeme. Tako je bilo i s mojim asistiranjem na revijama, poslao sam mailove s portfoliom mnogim agencijama, neke su se javile i, korak po korak, počela su se otvarati razna vrata.
Valja reći da se vi svojeg podrijetla ne sramite. Kako je bilo raditi s “wannabe” zvijezdama, koje žele “preusmjeriti” dojam o sebi?
Odrastanje u radničkoj obitelji u malom selu pokraj Varaždina nije bilo idealno za start u modnoj industriji. Kako kaže moja prijateljica Vedrana Klepica, ideja da ćeš ako puno radiš i uspjeti je laž. Nažalost, bez obzira na znanje i talent, u ovoj industriji još uvijek trebaju veze i poznanstva. Nekako mislim da sam baš zato što se nisam stidio svog backgrounda, što sam išao kroz život otvoreno i bez predrasuda, uspio pronaći svoje mjesto. Ljudi poput Vedrane i mojih drugih uspješnih prijatelja daju mi nadu za budućnost mladih generacija.
Vjerujem da je vaš posao dosta stresan…
Svaki posao nosi određenu količinu stresa, napora i odgovornosti. Jako mlad sam se suočio s anksioznošću i napadajima panike i uvijek razgovaram o tome jer se nadam da svojim iskustvom mogu pomoći mladima. A to su problemi s kojima se danas bori sve više ljudi. Pritisak je velik i dolazi sa svih strana; od medija i društvenih mreža pa do nas samih i naše okoline. Dobra stvar je da danas razgovor i briga o mentalnom zdravlju više nisu toliki tabu, što pridonosi rješavanju tih tegoba.
Kako se vi danas s tim nosite?
Danas sve rješavam gemištom (smijeh). Kao i svi, imam boljih i loših dana, no sada znam kad treba stati i uzeti pauzu, odmoriti se i preskočiti, primjerice, neko snimanje, i to bez grižnje savjesti jer mi je moje mentalno zdravlje najvažnije.
Antistresna terapija, nazovimo je tako, vama je na mnogo načina Afrika, gdje ste i volontirali.
Igrom slučaja sam završio u Keniji, gdje sam s ostalim volonterima radio u sirotištu Mali dom, koji vodi Fra Miro Babić. Tada mi je trebala dulja pauza i odlučio sam se za radikalan potez, koji mi je puno pomogao u životu. Tih godinu dana bio je najljepši dio mog života, ali i najizazovniji. Uspjeli smo pokrenuti dosta akcija, skupiti novac za sirotište, izobrazbu djece te sagraditi školu. Volim se vratiti onamo s vremena na vrijeme i posjetiti prijatelje te poticati druge da volontiraju, bez obzira na to gdje se nalaze, u svojoj lokalnoj zajednici ili dalekoj Keniji. Mislim da je bitno u ovim ludim vremenima biti svjestan što se dešava oko nas i biti društveno odgovoran te kreirati bolje vrijednosti za bolje sutra.
Duhovito se, barem koliko vas ja poznajem – borite protiv predodžbe o sebi kao o dobrom Miji. Što vam smeta?
Ne smeta mi ništa jer mislim da je lijepo biti dobar i pošten. Iznenađuju me takvi epiteti nakon što na vrijeme dođem na posao, pristojno se ophodim prema suradnicima i profesionalno odradim svoje obveze… Uvjeren sam da bi to trebalo biti normalno.
Nego, “let´s talk fashion” – koja vam je suradnja posebno draga?
Definitivno Chanelova revija. Još ne vjerujem da se to dogodilo jer je teško dobiti mjesto u timu. No bilo je tu još puno revija koje su mi bile zanimljive; Hermes, Dries van Noten, Jacquemus, Issey Miyake, Balmain, Fendi… Volim surađivati i s domaćim dizajnerima poput Alduka, Dioralopa, A’Marie…
Što je trenutačno “it frizura”?
Što prirodnija, zdravija i sjajnija kosa. Glavni je trend – individualizam, a žene nose ono što se njima najviše sviđa. Akcent je već nekoliko sezona na što prirodnijem looku, laganim valovima, mekim šiškama, razbarušenim punđama te kao suncem “osvijetljenim” pramenovima.
Na čemu sada radite?
To je teško pitanje s obzirom na globalnu situaciju u modnoj industriji. Što se tiče putovanja i nekih velikih projekata, mislim da će ova godina ostati na svojevrsnoj pauzi. Trenutačno radim na novoj sezoni showa Tvoje lice zvuči poznato, a dalje ćemo vidjeti. Imam puno planova i nadam se da ću i ubuduće moći raditi ono što volim: frizirati i stvarati divne modne priče za magazine.
tekst
Srđan Sandić
fotografija
Mare Milin
